Tech & Rights

Surova dobrodošlica: Open Migration u izbjegličkom kampu na Lezbosu

Centar za registraciju Moria, inače bivša vojna baza, može primiti 400 ljudi, no tamo svaki dan pristiže do 2000 izbjeglica.

by Marìka Surace
Što se događa na Lezbosu? Je li 'hotspot pristup' doista rješenje? Kako bi doznao odgovor na ta pitanja, Open Migration je otputovao u Grčku i posjetio Moriju, kamp za registraciju izbjeglica i migranata.

Open Migration na Lezbosu

Open Migration je više od internet stranice - to je platforma koja pruža podatke, informacije i različita stajališta o migraciji. Cilj je predočiti brojke, infografike i ideje, bez stereotipa i predrasuda.

Vođeni idejom da je migracija put, putovanje kroz različita pitanja, razloge i prava, odlučili smo i sami otputovati: otišli smo na Lezbos, grčki otok koji se proteklih nekoliko mjeseci suočava sa sve većim priljevom ljudi koji bježe od rata, nasilja i progona u svojim zemljama porijekla. Riječ je o migrantima, ljudima koji trebaju međunarodnu zaštitu i sanjaju o novom životu u Europi.

Brod turske obalne straže vuče gumenjak s izbjeglicama u turskom teritorijalnom moru, nakon što se nisu uspjeli dokopati grčkog otoka Lezbosa. (REUTERS/Umit Bektas/Files)

Na Lezbosu smo vidjeli ljude koji se muče kako bi stigli do europskih obala, riskirajući pritom živote na opasnom morskom putu u brodovima kojima nije mjesto na pučini. Oni koji uspiju živi i zdravi doći u Grčku, odlaze na novi, drugačiji put koji započinje zaustavljanjem u 'hotspotovima', prihvatnim centrima koje je EU uspostavila u državama na vanjskoj granici, poput Italije i Grčke, a koji služe registraciji migranata i izbjeglica te uzimanju njihovih otisaka prstiju.

U kampu

No, kako funkcioniraju ti centri? Poštuje li se pravo migranata na informacije i pravnu pomoć? Uspjeli smo ući u jedan od najznačajnijih europskih 'hotspotova' - registracijski kamp Moriju na Lezbosu.

Udaljena samo pet kilometara od Mytilene, najvažnijeg grada na otoku, Moria - koju nadzire grčka policija i agenti Frontexa - daleko je od mjesta koje 'odiše dobrodošlicom'.

Bivša vojna baza podijeljena je na dva djela (za arapske govornike i one koji to nisu). Može primiti 400 ljudi, no proteklih mjeseci tamo dolazi do 2000 izbjeglica dnevno.

Dok pristižu s plaža, na kojima su im dali obrok i utoplili ih, migranti u Moriji staju u dugačke redove za registraciju. To je prvo što trebaju učiniti i grozna je i sama pomisao da ponekad u njima čekaju čak 24 sata, bez ikakvog predaha.

Izbjeglice i migranti u centru za registraciju izbjeglica na Lezbosu. (REUTERS/Alkis Konstantinidis)

Sanitarnih čvorova nema ni približno dovoljno, većina ljudi boravi na otvorenom, sjede na podu, dok obitelji spavaju u improviziranim šatorima. Izgubite li mjesto u redu, morate se vratiti na sam kraj, tako da se jedva miču. Registracija se često prekida jer se i vodstvo kampa teško nosi sa situacijom.

Očaj

Nekolicina muškaraca koji su bili na čelu reda za registraciju u trenutku našeg posjeta Moriji čekala je već 11 sati. Bili su iscrpljeni, no i dalje su čekali. Sve je bolje nego biti vani, u opasnosti, u planinama ili na moru.

Znaju da će, ako imaju papire i ako se registriraju, dobiti dozvolu da odu u Atenu. Tamo će ponovno krenuti na put, pokušavajući se dokopati makedonske granice i zatim otputovati prema drugim europskim zemljama.

Na plažama, u gumenim čamcima, možete vidjeti njihovu nadu. U kampu svjedočite njihovu umoru, očaju i osjećaju nesigurnosti.

UNHCR, Save the Children, Liječnici bez granica i druge organizacije pokušavaju se izboriti s tolikom količinom ljudi i njihovim potrebama. No, na mjestu kao što je Moria nije nimalo lako pomoći tolikom broju potrebitih.

'Dobrodošli u Europu'

Države članice EU u rujnu su ustvrdile kako su 'hotspotovi' dobro rješenje za migrante i europske zemlje. Predviđeni 'hotspotovi' trebali bi biti ključni u relociranju izbjeglica iz ratnih zona i filtriranju onih koji prelaze Mediteran u potrazi za boljim ekonomskim mogućnostima. "Hotspot pristup" trebao bi biti od pomoći i u vraćanju "neregularnih migranata".

No, obzirom na potpuni nedostatak podrške za ljude koji dolaze tamo, osim u hrani i dokumentima, nismo sigurni da je to doista rješenje.

Ovaj video Federica Mameli snimila je skrivenom kamerom. On prikazuje kako Moria izgleda sada, u veljači 2016.

Ako pogledate video, sadašnju situaciju ne biste opisali riječima "dobrodošli u Europu".